Grapska je bošnjačko naselje u blizini Doboja. U ovom naselju je do 1992. godine živjelo više od 2 hiljade Bošnjaka i bilo je to jedino bošnjačko naselje na željezničkoj komunikaciji Doboj – Modriča.
10. maja 1992. godine, srpski agresor je napao Grapsku. Sa 7 lokacija su počeli ispaljivati granate, a snajperisti su ubijali sve što se kreće po naselju. Ovaj nepodnošljivi teror koji je trajao satima odnio je živote 34 Bošnjaka. Nakon što su u jednoj kući primijetili civile, kuća je pogođena tenkovskim projektilom. Ubijeno je 7 osoba, među njima 3 djece. Više osoba je ranjeno, a jedna djevojčica je npr. ostala bez obje noge.
Šerif Hurtić je ležao u bolesničkoj postelji. Srpski zločinci su išli od kuće do kuće i pri tome ih palili. Kada su došli do kuće Hurtića, Šerifov sin Izet je izašao vani.
“Molim vas, nemojte paliti kuću, moj babo je unutra, nepokretan je, nemojte…”, Izet je molio krvnike.
Strijeljali su ga na licu mjesta, zajedno sa još dvojicom civila. Njihova tijela su unijeli u kuću. Izetovo mrtvo tijelo su stavili pored Šerifove postelje, a onda zapalili kuću. Šerif je izgorio živ.
Dječak Denis Delić je imao 11 godina kada je tog majskog dana pokušao pobjeći iz Grapske zajedno sa majkom i sestrama. Ubijen je mučki, s leđa.
Nakon što je naselje definitivno okupirano, vojnici su razdvojili muškarce od ostalih stanovnika. 400 muškaraca je odvedeno u logore, a ostali su protjerani. Jedna manja grupa stanovnika je zadržana u selu kako bi Srbima pomogli oko pljačkanja bošnjačke imovine. Oni su skupljali stoku, utovarali bijelu tehniku i namještaj na kamione, pokopavali tijela ubijenih sunarodnjaka… Međutim, 13. juna 1992. godine su strijeljani. Ubijeno je 25 osoba, među njima 8 žena, jedno dijete, troje mentalno retardiranih osoba i 5 teških invalida, od čega je 2 bilo nepokretno. Njihova tijela nikada nisu pronađena.
Od tog dana, nije više bilo Bošnjaka u Grapskoj. Svih 870 bošnjačkih kuća je spaljeno, a ovo naselje je postalo naselje duhova.
Krvavi pir u Grapskoj vodio je Nikola Jorgić. Nikola je bio 46-godišnji Srbin iz susjednog sela Kostajnica koji je više od 20 godina radio u Njemačkoj. Međutim, nanjušivši bošnjačku krv u zraku, napustio je posao i vratio se u Bosnu. Postao je vođa jedne manje dobrovoljačke jedinice koja je učestvovala u brojnim zločinima nad Bošnjacima dobojskog kraja.
Nakon što su 1992. godine dobojski Bošnjaci pobijeni i protjerani, Nikoli rat više nije bio zanimljiv. Odlučio je vratiti se u Njemačku i nastaviti svoj normalan život. Kao da je ubijanje Bošnjaka bio tek godišnji odmor. Međutim, uhapšen je 1995. godine nakon čega je pred njemačkim sudom osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog GENOCIDA u Grapskoj. Jorgić je tako postao prvi Srbin osuđen za genocid nad Bošnjacima tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Njegovu žalbu odbio je i Europski sud za ljudska prava, pa je nastavio izdržavati doživotnu kaznu zatvora. Umro je nakon teške bolesti u zatvoru 2014. godine.
