Tzv. HVO je u proljeće 1993. godine okupirao prostor općine Stolac. Franjo Tuđman, predsjednik Hrvatske, bio je uvjeren da će postati čovjek kojeg će historija zapamtiti, pa je iza sebe uredno ostavio stenograme velikog broja svojih razgovora koje je vodio tokom 90-ih godina. Upravo će njegovi stenogrami biti jedan od krunskih dokaza koji će ga godinama kasnije obilježiti kao čelnika UZP-a tzv. “Herceg-Bosne” protiv bošnjačkog stanovništva u Hercegovini i srednjoj Bosni.
Bošnjaci, koji su u Stocu do 90-ih godina činili većinu stanovništva, tokom proljeća i ljeta, a zaključno sa augustom 1993. godine, etnički su očišćeni kroz ubijanje, zatvaranje u koncentracione logore, pljačku i u konačnici protjerivanje na teritorij pod kontrolom Armije RBiH. Grad Stolac je doživio nezapamćena razaranja. Kada su hrvatske vlasti u ovom “muzeju na otvorenom” sravnile sa zemljom sve što je pripadalo i podsjećalo na Bošnjake, od grada nije ostalo skoro pa ništa.
Tuđman je 21. septembra 1993. godine u svojim predsjedničkim dvorima primio izaslanstvo hrvatskih predstavnika iz Hercegovine, među kojima su bila dvojica Markovića, Anđelko i Pero, ratni načelnici općina Stolac i Čapljina. U nastavku donosimo dio njihovog razgovora:
Franjo Tuđman: Gospodo, pozdravljam vas, znam da vas nikakvo dobro nije donijelo, nego zlo, ali mi ipak recite kako ste se okupili u tom broju i koga predstavljate i što želite čuti od mene.
Anđelko Marković: Gospodine predsjedniče, ovdje su s ove strane predstavnici HVO-a i općina Neum, Čapljina, Ravno, Stolac. Gospodine predsjedniče, Stolac je dva puta obranjen i od Muslimana i od četnika. Danas u Stocu nema ni jednog Muslimana. Mi smo u Stolac naselili naše izbjeglice iz Bosne. Stolac je potpuno razrušen, možda gore nego Vukovar. Da li možemo sada dozvoliti da tu dođu Muslimani, da dođe njihova televizija koja bi nama natovarila na vrat sve to, pa možda čak godinama nam to stavljala na vrat, možda i sankcije, neke velike posljedice pred Europu? To je pitanje koje postavljaju ljudi i mi. Dakle, te dvije točke, strateški značaj i ovo ako se Muslimani vrate da li nas to izIaže pred Europom da oni slikaju džamije porušene, spomenike porušene, spomenike, ulice, mostove, itd.
Franjo Tuđman: Ja znam stratešku važnost Stoca, i kao predsjednik Hrvatske, i kao, ako hoćete, vojnik. Ja znam da je Stolac i čitav jablanički bivši kotar i konjički bio ušao u Banovinu Hrvatsku 1939. I to su argumenti koje sam isticao od prvog dana. Ali oni ističu argumente da je Stolac bio pretežno muslimanski i da je bilo etničko čišćenje itd. Jasno da smo opet polazili i sve činili da pokušamo sačuvati ono rješenje koje je bilo 1939. Prema tome, dragi prijatelji shvatite, prije svega je pitanje kako održati državu Hrvatsku, kako u Bosni i Hercegovini dobiti maksimalno što možemo. Sve to od Stoca i sve skupa to je poznato. Da biste znali kako su se razgovori vodili, kako su odstupali od onih provincija 8., 10., i 3., da su Srbi onda pošto su Muslimani svakako tražili Travnik koji su osvojili, Stolac apsolutno jer to je muslimanski grad bio, ostaje itd., Jablanicu, onda im je trebalo dati… Što više vidite, znači kada smo potpisali taj sporazum muslimanske snage nastavljaju ofenzivu jaču nego što su ikada do sada i imaju premoć u ljudstvu. Oni mogu ginuti, ali premoć u ljudstvu imaju i hoće da zauzmu i Novi Travnik i Vitez i Busovaču, htjeli su i čitav Mostar zauzeti… Prema tome, bitno je da osiguramo takve jedne granice koje će osigurati i opstanak na jednom dijelu u Bosni i da Hrvatska država ima takve granice koje je moguće, ne samo braniti nego i administrativno upravno osigurati… Što se tiče Neuma, budući da su tu imali – pristali smo jedino na to da u Klek Neumu mogu imati neke turističke objekte koji bi bili na hrvatskom tlu, hrvatski teritorij, hrvatski suverenitet. Znači, jedna zajednička agencija za neke turističke agente, da bi si Alija i društvo mogli noge oprati. Prema tome,
odbili smo bilo kakvu ideju da bismo teritorijalno dali mu Neum…Pero Marković: Gospodine predsjedniče, kada se tiče Mostara od Bune do Stoca i do Čapljine natrag, to je prostor otprilike 250 četvornih kilometara, nema nijednog Muslimana, nastanjeni su Hrvati i mi smo iz Kaknja doveli tri tisuće Hrvata, iz Travnika također, i Hrvate iz Konjica. Ono što je zdravo kuća, to je napučeno sve. Za njima su došli i njihovi svećenici.
Franjo Tuđman: Čekajte, ja sam rekao i kontejnere, da, još i to.
Pero Marković: Imamo, gospodine predsjedniče, u Tasovčićima oko stotinjak kućica, gdje ćemo također isto, i razmišljamo o renoviranju na Domanovićima bivše vojarne i bolnice za smještaj tisuća prognanika… Na stolačkom području također, to zna bolje moj rođak dr. Anđelko. Ali i na stolačko područje smo isto napučili to… To je naš prostor i mi ćemo ga naseliti.
Franjo Tuđman: A što se tiče Hercegovine, molim, pogledajte taj perec je neodrživ hrvatski južno u Splita ukoliko ne bismo te granice održali. Prema tome, to nije nikakva hercegovska politika, niti hercegovačka nego je to hrvatska politika kako da osiguramo što povoljnije granice Hrvatske države u budućnosti. Jer ta demografska ekspanzija Muslimana je takva da bi nam oni ugrozili postojnost Hrvatske države vise nego li što su je Srbi ugrozili u prošlosti. Ja imam još pet minuta, jer imam sastanak važan u svezi sa ovim Ujedinjenim narodima.
Izvor: Stenogrami o podjeli Bosne
