U haremu Presjeka kod Nevesinja jučer je klanjana dženaza-namaz Emi Ploskić, jednoj od najvećih preživjelih žrtava zločina počinjenog nad Bošnjacima Nevesinja tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Srpski zločinci su u junu 1992. godine ubili 11 članova njene porodice. Ubijeni su joj sinovi Hasan (1958), Huso (1956) i Mustafa (1962), nevjesta Hajra (1964), petero unučadi, starosne dobi od jedne do sedam godina: Samra (1988), Amra (1986), Agan (1991), Amar (1987) i Ajla (1991), djever Avdo (1937) i sestra Mejra (1936). Ema i njena sestra Mejra bile su udane za dva brata u porodicu Ploskić.
Njeni sinovi su tog krvavog nevesinjskog ljeta 1992. godine ubijeni i bačeni u jamu Breza, a potom su njihove kosti radi prikrivanja zločina izvađene iz jame i prebačene u masovnu grobnicu Teleća lastva, odakle su ekshumirane 1999. godine. Njenih petero unučadi je ubijeno i bačeno u jamu Lipovača duboku oko 60 metara, odakle su njihove kosti zajedno sa kostima drugih žrtava, poslije prebačene na još uvijek nepoznatu lokaciju.
Rahmetli Ema je bila među prvim povratnicima u mjesto Presjeka, gdje je sa svojim komšijama i preostalom rodbinom u tišini i saburu nosila svoju bol. Ema je bila je jedan od najvećih vakifa za izgradnju džamije u Presjeci. U te svrhe uvakufila je najbolju njivu i donirala značajna novčana sredstva koja je od svoje penzije uštedila za njenu gradnju. Preselila je na ahiret u 90. godini života i bila je primjer kako saburom nositi bol.
Nema pravde za zločince
Dženazu rahmetli Emi predvodio je mostarski muftija dr. Salem-ef. Dedović.
“Ema se, po odredbi Gospodara svjetova, vraća Njemu, nakon života koji je ispunjen velikim kušnjama, kušnjama, koje je kao majka vjernica, majka muslimanka, dostojanstveno podnosila kako žena majka muslimanka podnosi tegobu ovdašnjeg teškog života u kojem su zlotvori odnijeli ono što joj je iz srca došlo. Ona je paradigma stradanja majke na prostoru našeg Nevesinja” – pored ostalog, kazao je muftija Dedović.
Podsjetio je da Ema za života nije dočekala makar trnku ovozemaljske pravde.
– Zločinci su na sudu i njima se sudi. Dobro je da će se čuti makar djelić ovodunjalučke istine, ali nema te pravde koja će moći zadovoljiti gubitak tolikih života, nevinih civilnih žrtava, običnih ljudi koji su bili vjerni svome domu i topraku – kazao je muftija.
U Nevesinju je tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu ubijeno 305 bošnjačkih civila, među kojima 26 djece, pa se ovaj grad često naziva i “gradom djecoubica”. Do danas su za ove zločine odgovarala samo dva lica srpske nacionalnosti.
