Aldina Vojić je imala 13 godina kada je srpski agresor okupirao Orašac kod Bihaća. Iako je najveći dio stanovništva ovog kraja protjeran već po početku srpske agresije, jedan dio Bošnjaka, većinom žena, djece i starijih osoba je ostao živjeti na ovom području. Među njima je bila i Aldina.
Bošnjački civili, pa tako i maloljetna djeca su bila angažovana u okviru radne obaveze, često primorani da rade ponižavajuće poslove za potrebe srpskog agresora.
Bio je septembar. Šljive su bile rodile, pa je Bošnjacima naređeno da ih idu brati za potrebe srpske vojske. Dok je 23. septembra 1992. godine grupa civila u Duljcima kod Orašca bila na radnoj obavezi, pojavili su se maskirani vojnici. Bile su to njihove komšije iz susjednog sela. Odjednom su počeli pucati po Bošnjacima. Ubili su ih sve, i one koji su pokušali pobjeći. Neki od civila su još bili i živi kad su ih sve skupa pokupili na jednu hrpu i spalili ih. Njihove ostatke će kasnije dodatno razbacati kako bi se ovaj zločin sakrio.
Neke od 17 žrtava su ipak kasnije pronađene, posmrtni ostaci 13-godišnje djevojčice Aldine nikada nisu. Za razliku od brojnih drugih zločina, ovaj je ipak procesuiran. Za ubistvo 17 civila u Duljcima, osuđeno je nekoliko pripadnika tzv. VRS na više od 50 godina zatvora.
