Fadila Odžaković (nadimak Žuta) je rođena 1958. godine u okolini Goražda, ali je agresiju na RBiH dočekala u sarajevskom naselju Velešići. U organizaciju otpora agresiji se uključila još 1991. godine. U početku je radila kao bolničarka u ambulanti, ali se kasnije kao vojnik uključila u sve akcije koje je njena brigada poduzimala.
Tokom velike operacije tzv. VRS, s ciljem povratka kote Orlić na Žuči, srpski vojnici su spred sebe vodili živi štit sastavljen od zarobljenih bošnjačkih civila. Fadila je bila jedna od prvih boraca na liniji odbrane Sarajeva.
Pred navalom srpskih vojnika na Žuči, tog 18. septembra 1992. godine se povlačilo nekoliko vojnika Armije RBiH, ne želeći pucati na živi štit. Hrabra heroina nije ustuknula ni pred ovim napadom, nego je hrabrila svoje saborce da istraju u borbi.
“Šta je, gdje ćete? Naprijed za mnom! Dušman će nam poklati djecu kad prođe. Zar da k’o miševi pustimo da prodru u Sarajevo? Neka prođu kad nas ne bude!”
Fadila je ubrzo spasila ranjenog harmonikaša Pericu Simonovića, a onda se vratila u borbu. Prema svjedočenjima očevidaca, ušla je u šumu u okršaj sa srpskim vojnicima. Ubrzo je eksplozija zatresla njen položaj, a ona je tom prilikom teško ranjena. Na nosilima je molila saborce da ne daju Sarajevo.
Bitka za Sarajevo je dobijena, ali je Fadila Odžaković životnu bitku izgubila u Državnoj bolnici 20. septembra 1992. godine. Posthumno je odlikovana “Zlatnim ljiljanom” i “Ordenom zlatnog grba s mačevima”. U njenu čast, Hanka Paldum je otpjevala pjesmu “Žuta Fadila”. Njena porodica u opkoljenom Goraždu preko radija je čula ovu pjesmu, saznavši tako za njenu herojsku smrt.
