U općini Goražde je prije agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu živjelo više od 37 hiljada ljudi, od toga oko 70% Bošnjaka, a ostatak su većinom bili Srbi. Iako se radilo o općini sa izrazito dominantnom bošnjačkom većinom, Srbi su smatrali da Goražde treba pripasti Velikoj Srbiji. Mada su u početku zagovarali podjelu grada i općine na bošnjački i srpski dio, nakon što su početkom agresije okupirali sve okolne gradove: Foču, Rogaticu, Višegrad, Rudo i Čajniče, Srbi su početkom maja 1992. godine zatražili od bošnjačkih predstavnika da potpišu kapitulaciju i da cjelokupni teritorij općine Goražde predaju novoosnovanoj tzv. Srpskoj republici BiH.
Ultimatum je odbijen, a JNA i srpske paravojne formacije utvrdile su već zaposjednute položaje oko grada. 4. maja 1992. godine, u jutarnjim satima, grad su probudili snažni artiljerijski napadi sa okolnih brda i snajperska vatra.
Grad je ostao bez struje, telefonske linije su presječene, ulaz i izlaz onemogućen. Goražde je 4. maja 1992. godine stavljeno pod opsadu. JNA nije očekivala značajniji otpor u gradu i vjerovalo se kako će grad biti okupiran za najviše nekoliko dana ili sedmica. Ipak, ono što je počelo kao očajnička borba za opstanak, pretvorilo se u herojsku epopeju ovog grada na Drini. Goražde je već početkom agresije postalo novi dom za više od 30 000 bošnjačkih izbjeglica iz okolnih općina. Svo bošnjačko stanovništvo gornjeg Podrinja slilo se u ovaj grad i njegovu okolinu, pa je broj stanovnika tokom rata dosegao i 70 hiljada.
Na Goraždu su ratovali i ginuli srpski vojnici iz svih okolnih općina, drugih dijelova BiH, Srbije i Crne Gore. Ipak, ni stotine hiljada ispaljenih granata nisu mogle pokoriti ovaj nepokoreni grad. Već tokom ljeta 1992. godine, branioci su nanijeli težak poraz agresoru. U operaciji “Krug” oslobođen je teritorij općine Goražde, a slobodna teritorija se protezala i sve do Višegrada. Međutim, nova agresorska ofanziva dovela je do smanjenja slobodnog teritorija, pa je u nekim trenucima izgledalo kako će grad pasti u ruke srpskom agresoru.
U maju 1993. godine, UN je proglasio Goražde “sigurnom zonom”. Međutim, sigurnost za Bošnjake u Goraždu uvijek je ostala samo misaona imenica. U proljeće 1994. godine, Ratko Mladić je dao jasnu naredbu: “Turci moraju nestati sa ovih prostora!” Lično je predvodio ofanzivu koja je na kraju ipak završila bezuspješno. Srbi su bili toliko ubijeđeni u pobjedu da su se čak usudili pucati na avione NATO saveza koji su ih nastojali odvratiti od napada.
Istovremeno, situacija u enklavi Goražde gdje su desetine hiljada Bošnjaka živjeli bez hrane, vode, lijekova, postajala je sve teža i teža. Glad je bila nepodnošljiva. NATO avioni su bacali humanitarnu pomoć. Dešavalo se da bi ona pala u nabujalu Drinu, gdje su stotine očajnika rizikujući svoje živote nastojali obezbijediti barem komad hljeba. Kakvo je zlo zadesilo Goražde, govori jedan apel tamošnjeg načelnika gdje je od SAD-a tražio da im umjesto hrane iz aviona bace bombe, preklinjao ih je da bombarduju grad kako bi se agonija njegovog stanovništva okončala.
A nakon što je u ljeto 1995. godine, srpski agresor okupirao Srebrenicu i Žepu, sva sila srpske vojske je udarila na Goražde. Cilj: Podrinje bez Bošnjaka. Skoro pa posljednjim naporima snage, branioci Goražda uspjeli su odbraniti ovaj grad. Goražde je prema Daytonskom mirovnom sporazumu pripalo entitetu Federacija BiH, čime je potvrđen njegov status jedinog slobodnog grada na Drini.
Opsada Goražda je trajala 1 336 dana. Za to vrijeme, u odbrani grada i slobodne teritorije Goražda, život je dalo 2 115 pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine. Granate, snajperi, nedostatak lijekova i glad ubili su više od 2 000 bošnjačkih civila u opkoljenom Goraždu. Tokom opsade Goražda, ubijeno je 148 djece. Za 3 i po godine ubijanja, terorisanja, protjerivanja, paljevine, izgladnjivanja, silovanja i rušenja Goražda, do danas niko nije odgovarao.
Ipak, ostaje legenda, legenda o gradu – heroju. I jedna ratna pjesma sa kojom su živjeli i umirali heroji Goražda:
“I da nam nebo zapale, i da nam zemlju razore,
sinovi Drine živjet će ili ko heroji umrijet će!”
