“Bijelo Hlivno, sokolovo gnijezdo, u tebi se sokolovi legu.”
Još otkako ga je ban Stjepan II Kotromanić osvojio prije sedam stoljeća, Hlivno je uvijek bilo na bedemu Bosne. Zapadna granica Bosne se uvijek branila tu, a tamošnji Bošnjaci su živjeli život graničara domovine. Onaj ko bi sa zapadne strane, sa Jadrana, htio nauditi Bosni, morao je prvo savladati Hlivno.
A to nije bilo lahko. Stoljećima je ovaj kameni grad bio nepobjediv. Opjevano u epskim, junačkim pjesmama, kao “bijeli grad”, “kameni grad”, “sokolovo gnijezdo”, Hlivno je bilo simbol bošnjačke snage. Atlagići, Firdusi, Bušatlije, Ljubunčići, Hamzalajbegovići, Nuhbegovići, Durakbegovići, Osmanbegovići i brojne druge bošnjačke porodice, bile su među najuglednijim u bosanskom plemstvu. Plodna polja i ratnička slava učinili su ih poznatim u cijeloj Bosni.
Odbrana Hlivna 1878. godine
Međutim, prvi veći problemi za Bošnjake u Hlivnu su počeli 1878. godine. Bošnjaci u Hlivnu su možda bolje nego iko poznavali Austrijance, pa su se stoga vrlo snažno suprotstavili austrijskoj okupaciji. Sve što je moglo držati pušku diglo se na noge da spriječi dolazak “Švabe”. I zaista, dok su brojni drugi gradovi širom zemlje padali jedan za drugim, Hlivno se uporno branilo. Mnogo je okupatorskih vojnika, kako Austrijanaca, tako i Hrvata iz Dalmacije palo pod Hlivnom.
Ipak, grad je okupiran krajem septembra i bio je jedan od posljednjih u koje je austrijska vojska ušla. Zato je obračun sa vođama otpora bio brutalan. Mnogi ugledni ljudi su ubijeni, a među njima je najpoznatiji Salih-efendija Čizmić, dotadašnji muderis livanjske medrese. Salih-efendija je bio na čelu bošnjačkog otpora u Hlivnu. Osuđen je na smrtnu kaznu, a prije strijeljanja je odbio čak i povez za oči kojeg su mu okupatorski vojnici ponudili. Nije želio ništa “švapsko”. Umro je uzdignute glave, dok je svojim dželatima gledao u oči. Prije smrti je sinovima oporučio:
“Živite uvijek pošteno, a ako za otadžbinu treba da položite i svoje živote, nemojte se predomišljati i plašiti pred podvizima i borbama, jer je slatko umrijeti za narod i zemlju koju voliš.”
Mnogo je promjena zadesilo ovaj grad nakon okupacije. Najveća je svakako promjena naziva grada. “H” se izgubilo, pa od tada ovaj grad zvanično nosi naziv Livno. Ovaj grad je dao velika imena za bošnjačku historiju. Najpoznatije je sigurno Ali-beg Firdus, osnivač Muslimanske narodne organizacije, prve bošnjačke političke stranke, osnovane 1906. godine. Austrougarska, dva svjetska rata i dvije Jugoslavije su izmijenile štošta u ovom gradu, jedino što je ostalo nepromjenjivo je to da su Bošnjaci uvijek činili većinu u samom gradu.
Međutim, nakon 1993. godine, kada su vlast u Hlivnu potpuno preuzeli Hrvati, počelo je osipanje bošnjačkog stanovništva iz ovog grada. Danas ovdje živi oko 10% bošnjačkog stanovništva, koje u granicama svojih mogućnosti, još uvijek bdije na ovom bedemu domovine.