Autor: Bosnevija

Tabla kojom je jučer obilježeno gradilište Interkulturnog centra “Mevlana” i koja je postavljena od strane Medžlisa Islamske zajednice Mostar i Mostarskog muftijstva, noćas je uništena, a jutros oborena. Naime, jučer je u Mostaru predstavljeno idejno rješenje prema kojem bi na dijelu lokaliteta nekadašnjeg Lakišića harema, umjesto ranije planiranog Islamskog centra, trebao biti izgrađen Interkulturni centar “Mevlana” Mostar. Lokalitet Lakišića harema već dugo je predmet neslaganja u Mostaru. Na tom mjestu se već uveliko gradi zgrada Hrvatskog narodnog kazališta, a plan je u tu zgradu smjestiti sve hrvatske kulturne institucije kako bi se još jednom utvrdila dominacija hrvatskog naroda na nekadašnjoj…

Read More

Građani Mjesne zajednice Osatica u općini Srebrenica uputili su pismo Uredu visokog predstavnika (OHR), Delegaciji EU u BiH, američkoj i britanskoj ambasadi u BiH, Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Srbiji, Mitropoliji dabrobosanskoj, Rijasetu Islamske zajednice u BiH i Općini Srebrenica, u kojem informiraju ove institucije o aktivnostima monaha SPC (Luka Babić) koji je počeo gradnju pravoslavne crkve u bošnjačkom selu, piše Stav. U javnom proglasu i upozorenju koji su potpisali zabrinuti stanovnici – Bošnjaci MZ Osatica, zatraženo je od nadležnih općinskih organa odgovor na pitanja “kako je Luka Babić dobio ovaj objekat, kako je počeo gradnju pravoslavne crkve u bošnjačkom selu…

Read More

U haremu Presjeka kod Nevesinja jučer je klanjana dženaza-namaz Emi Ploskić, jednoj od najvećih preživjelih žrtava zločina počinjenog nad Bošnjacima Nevesinja tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Srpski zločinci su u junu 1992. godine ubili 11 članova njene porodice. Ubijeni su joj sinovi Hasan (1958), Huso (1956) i Mustafa (1962), nevjesta Hajra (1964), petero unučadi, starosne dobi od jedne do sedam godina: Samra (1988), Amra (1986), Agan (1991), Amar (1987) i Ajla (1991), djever Avdo (1937) i sestra Mejra (1936). Ema i njena sestra Mejra bile su udane za dva brata u porodicu Ploskić. Njeni sinovi su tog krvavog…

Read More

6. januara 1942. godine, muftija Šefket ef. Kurt je spasio tuzlanske Srbe od ustaškog pokolja koji je planiran za Badnje veče. Nije se našao pop niti bilo koji Srbin koji bi iste te noći spasio Bošnjake Sopotnika, naselja na obali Drine, 50 km udaljenog od Tuzle od četničkih zločinaca. Badnje veče 1942. godine. Četnici predvođeni dvojicom braće, Bogoljubom (Golubom) i Negoslavom (Negom) Erićem iz mjesta Kravica kod Bratunca, te noći su žive spalili 86 Bošnjaka iz Sopotnika. Zbog težine ovog zločina, njih dvojica su po završetku Drugog svjetskog rata osuđeni na smrtnu kaznu. Međutim, kazna nije izvršena zbog njihovih veza…

Read More

Pokušaji srpskog agresora da okupira Bosansku Posavinu počeli su još u proljeće 1992. godine. Iako su bošnjačko-hrvatske snage u početku rata imale kontrolu nad skoro cijelom Posavinom, nakon srpske operacije “Koridor” čiji je cilj bio probiti koridor od Bijeljine do Banjaluke, posavski gradovi padali su jedan za drugim. Modriča, Derventa, Odžak, Bosanski Brod itd. okupirani su do sredine oktobra 1992. godine. Osim Orašja koje se branilo jer je bilo na granici sa Hrvatskom, jedina slobodna teritorija u ovom dijelu BiH bio je Gradačac. Stoga je kao takav bio trn u oku srpskom agresoru. Gradačac je bio i dom velikom broju…

Read More

Kada je 1878. godine Austrougarska okupirala Bosnu i Hercegovinu, počelo je masovno iseljavanje Bošnjaka koji nisu željeli ostati živjeti pod kršćanskom vlašću. Ovaj fenomen je naročito bio karakterističan za Hercegovinu. Naime, hercegovački Bošnjaci su već više od 200 godina bili u skoro neprestanom ratu sa kršćanskim susjedima pod čiju su vlast upravo pali. Tako je brzo po okupaciji, jedna grupa od oko 100 bošnjačkih porodica iz Hercegovine krenula prema Turskoj. Iako su se kratko zadržali u Izmiru, nisu bili zadovoljni, pa su krenuli dalje na istok, tj. u Siriju. Međutim, problem je bio u tome što su oni željeli živjeti…

Read More

Bošnjaci Kosova su jedan od šest naroda koji po Ustavu Kosova pripadaju kategoriji ostalih. Po brojnosti su odmah iza Albanaca i Srba koje su dvije najveće zajednice na Kosovu. O položaju, ali i izazovima Bošnjaka razgovarali smo sa bošnjačkom članicom kosovskog Parlamenta, Dudom Balje. Gospođo Balje, hvala Vam što ste pristali da govorite za naš portal. Hvala Vama na pozivu. Drago mi je da mogu govoriti na ovu temu. Kakav je položaj Bošnjaka na Kosovu? Ništa se ne razlikujemo od drugih zajednica na Kosovu. Poslije Albanaca i Srba smo najbrojniji od ljudi koji bitišu na Kosovu. S obzirom da je…

Read More

Noć je s 24. na 25. septembar 1992.  Ispred četiri kuće u bijeljinskom naselju Bukreš stoje naoružani srpski vojnici i izvode 22 osobe van. Među njima je sedmoro djece i osam žena, od koji četiri imaju više od 60 godina. Prezivali su se Sarajlić, Sejmenović i Malagić. Odveli su ih na obalu Drine u sembersko selo Balatun i strijeljali samo zato što su se tako zvali. Zahvaljujući svjedocima, za zločin se odmah saznalo, a godinama kasnije njihovi posmrtni postaci, pod NN oznakama, pronađeni su u Srbiji, na grobljima u Šapcu i Sremskoj Mitrovici. Nakon identifikacije i DNK analize, u mezarju Lipić-Selimovići u…

Read More

Aldina Vojić je imala 13 godina kada je srpski agresor okupirao Orašac kod Bihaća. Iako je najveći dio stanovništva ovog kraja protjeran već po početku srpske agresije, jedan dio Bošnjaka, većinom žena, djece i starijih osoba je ostao živjeti na ovom području. Među njima je bila i Aldina. Bošnjački civili, pa tako i maloljetna djeca su bila angažovana u okviru radne obaveze, često primorani da rade ponižavajuće poslove za potrebe srpskog agresora. Bio je septembar. Šljive su bile rodile, pa je Bošnjacima naređeno da ih idu brati za potrebe srpske vojske. Dok je 23. septembra 1992. godine grupa civila u…

Read More

Sramni mural nepoznatog autora ili grupe autora osvanuo je jutros na zidu zgrade u neposrednoj blizini dječijeg parka i nekadašnjeg VP doma u Stocu. Većina građana ovakav manifest zla osuđuje i poziva nadležne organe da počinioce sankcioniraju i onemoguće daljnju devastaciju međuljudskih odnosa u gradu. Pored simbola NK Dinamo Zagreb u čiju čast je ovo “djelo” i pronašlo svoje mjesto na ulicama Stoca nalazi se i zamišljena karta nekadašnje ustaške, tačnije fašističke tvorevine, tzv. Nezavisne Države Hrvatske. Mješavina sporta i bolesnih umova sklonih mitologiji i veličanju ratnih zločina iz najsramnijeg dijela historije hrvatskog naroda nažalost stvarna je slika “navijačke scene”…

Read More