Nakon što su im Talijani početkom decembra 1941. godine predali Foču, četnici pokreću napad na dolinu Sutjeske, južno od Foče. U napadu četnika iz Crne Gore i okolnih srpskih sela, nestaju cijela bošnjačka naselja, a ubijeno je, zaklano i živo spaljeno 412 Bošnjaka. 19. decembra 1941. godine, oko 1000 preživjelih Bošnjaka bježi jedinim mogućim izlazom, preko surove planine Zelengora, prekrivene snijegom.
Ova kolona nesretnika se 12 dana probijala kroz litice, smetove, zaleđene stijene, bez hrane i na temperaturama daleko ispod nule. Ljudima su otpadali smrznuti dijelovi tijela, majke su tek rođenu djecu bacale niz litice, a bolesni starci su umirali od gladi i hladnoće…
“…Tada sam, naime, vidio prizor koji mi je ostao u dubokom sjećanju. Vidio sam kako je grupa od 15-ak djece ostavljena pored prtine u snijegu i primijetio da su neka bila mrtva, druga polumrtva, a da je dvoje bilo živo i tužno vapilo za pomoć…
…Jednoj su se ženi, a bila je trudna, bile smrzle noge, ruke i grudi. Ona se nakon tri dana porodila i dijete bacila u snijeg. Moja majka Fata je primijetila dijete i spasila ga. Njegova majka ga, međutim, nije mogla dojiti, jer su joj se grudi potpuno smrzle, pa su ubrzo i ona i dijete joj umrli…”
Kolona je naišla na brojne zasjede četnika, a svi koji bi pali u njihove ruke bili bi ubijeni, jer zločinci nisu imali milosti ni prema kome. Zelengora je postala grob mnogim nesretnicima. 30. decembra 1941. godine, preživjeli dio kolone je stigao na slobodnu teritoriju Gacka. Još 3 godine će ovaj narod trpiti četničke napade i zločine. 1992. godine, ubijen je jedan broj onih koji su preživjeli golgotu Zelengore od prije 50 godina. Na ovom prostoru skoro da više nema Bošnjaka.