Porodica je, po sociološkoj definiciji, osnovna ćelija društva. Mnogo skladnih porodica u cjelini čini skladno društvo. Bošnjačko društvo je u 21. vijeku suočeno sa različitim izazovima, a jedan od najvećih, ili barem najznačajnijih, je kako očuvati bošnjačku porodicu i vrijednosti koje se tradicionalno vezuju za nju. U vrijeme dinamičnih izmjena u sistemu vrijednosti u našem društvu, postoji mnogo načina kako se posljedice razaranja porodičnih vrijednosti manifestuju u našoj svakodnevnici. Npr. značajan pad nataliteta kod Bošnjaka ima svoje korijene i u promjenama koje su zahvatile bošnjačku porodicu, ali su migracije još izraženije.
Sa druge strane, povećan broj razvedenih brakova, vanbračnih zajednica i sve prisutnijeg nasilja u porodici, preciznije govori o devastaciji bošnjačke porodice sa kojom se kao društvo suočavamo.
Ova analiza ima za cilj predstaviti nekoliko šokantnih podataka koji se tiču navedenih fenomena.
Razvod braka
Iako je razvod braka u mnogim slučajevima jedino moguće rješenje porodične krize, porast broja razvedenih brakova kod Bošnjaka u posljednje vrijeme je zabrinjavajući. Naročito je zanimljivo analizirati odnos broja sklopljenih prema broju razvedenih brakova.
Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, tokom posljednjih pet godina (2018-2022.), u FBiH je sklopljeno nešto više od 45 000 brakova gdje su oba supružnika bili Bošnjaci. Za isto vrijeme, razvedeno je više od 6 000 bošnjačkih parova. To znači da se na svakih 7 sklopljenih brakova, u prosjeku razvede jedan. Kod drugog najvećeg naroda u FBiH, Hrvata, situacija je drastično drugačija. Tokom proteklih 5 godina je u FBiH sklopljeno skoro 7 500 hrvatskih brakova, a razvedeno je manje od 500 njih. Dakle, na jedan razvedeni hrvatski brak, biva sklopljeno njih 15.
Situacija je još lošija u manjem bh. entitetu, gdje je u posmatranom periodu sklopljeno 27, a razvedeno nešto manje od 5 hiljada brakova, što znači da se na jedan razvedeni brak, sklopi između 5 i 6 brakova.
Vanbračne zajednice
Današnje vrijeme karakterizira i porast broja vanbračnih zajednica. Entitetski zavodi za statistiku omogućavaju pregled broja djece rođene u vanbračnim zajednicama. Npr. od 2016. do 2022. godine, u FBiH je rođeno oko 127 hiljada djece, od toga je oko 10 400 rođeno u vanbračnim zajednicama. U isto vrijeme u manjem bh. entitetu je rođeno 65 hiljada djece od čega je skoro 11 hiljada njih rođeno izvan braka. Očigledno je da je udio djece rođene u vanbračnim zajednicama značajno manji u FBiH, ali je korisno analizirati podatke po kantonima.
U jednom kantonu je tokom navedenih 7 godina rođeno svega 40 vanbračne djece, odnosno samo 0.75% od ukupnog broja živorođenih. Radi se o Zapadnohercegovačkom kantonu. Slijedi Hercegovačko-neretvanski kanton sa 3.30% vanbračne djece, Kanton 10 sa 4.17% itd. Zajedničko za ove kantone je da se radi o kantonima sa hrvatskom većinom.
Sa druge strane, kanton sa najvećim udjelom rođene vanbračne djece je Unsko-sanski kanton sa 14.13% vanbračne djece, slijedi Tuzlanski kanton sa 9.42%, Kanton Sarajevo sa 8.73% itd. Dakle, riječ je o kantonima sa dominantnom bošnjačkom većinom.
Šest kantona sa bošnjačkom većinom (USK, TK, ZDK, BPK, SBK, KS) prema popisu iz 2013. godine čine 80% stanovništva FBiH, a preostala 4 kantona (PK, HNK, ZHK, K10) 20% stanovništva Federacije. U šest većinski bošnjačkih kantona je tokom prethodnih 7 godina rođeno oko 9800 vanbračne djece, a u 4 većinski hrvatska kantona svega njih 600, što znači da se oko 94% vanbračne djece rodilo u većinski bošnjačkim sredinama.
Analiziranje postojećih trendova nam daje još lošiju sliku. Naime, 2016. je taj procenat iznosio 93%, da bi prošle godine porastao na 96%. U većinski hrvatskim kantonima je iz godine u godinu prisutno smanjenje udjela broja vanbračne djece, dok je u kantonima sa bošnjačkom većinom taj udio nepromijenjen.
Nasilje u porodici
Pojava nasilja u porodici u posljednje vrijeme posebno zaokuplja pažnju našeg društva zbog sve češćih tragedija koje nas pogađaju. Međutim, statistika nam i na ovom polju ne ide u prilog.
U šest većinski bošnjačkih kantona je u posljednjih 10 godina zbog nasilja u porodici presuđeno oko 3500 lica, dok u većinski hrvatskim kantonima taj broj iznosi oko 500. Prošle godine je tako u većinski hrvatskim kantonima procesuirano svega 39 lica. Sa druge strane, brojke iz ostalih kantona su više nego zabrinjavajuće: USK (91), ZDK (77), TK (72), KS (49), SBK (41) i BPK (8).
Prije 10 godina, u pomenutih šest kantona je procesuirano 84% slučajeva nasilja u porodici (podsjećamo da je u to vrijeme u ovim kantonima živjelo 80% stanovništva FBiH), da bi prošle godine taj procenat porastao na skoro 90%. To ukratko znači da se pošast nasilja u porodici sve više širi upravo u onim sredinama gdje su Bošnjaci većina.
Samo ova tri pomenuta fenomena trebala bi biti dovoljan razlog da se dobro upitamo kuda idemo kao narod. Sa devastiranom institucijom porodice, osuđeni smo da postanemo narod bez budućnosti.