1924. godine, Šahovići kod Bijelog Polja (crnogorski dio Sandžaka) su bili veliko bošnjačko naselje u tadašnjoj Kraljevini SHS. Početkom novembra je u rivalskom obračunu ubijen jedan lokalni pravoslavni činovnik, Boško Bošković, načelnik kolašinskog okruga. Za njegovo ubistvo su optuženi upravo Bošnjaci Šahovića.
Tako se već u predvečerje 9. novembra, okupilo radi navodne osvete, oko 2 000 pravoslavaca koji su napali prethodno razoružano stanovništvo Šahovića. Osvetnici su te noći išli od kuće do kuće i ubijali sve živo što su zatekli, od tek rođenih beba do nepokretnih staraca. Pokolj je bio brutalan.
Imamu je počupana kosa i brada, a onda mu je na čelo urezan krst. U jednom dijelu sela, zavezali su ljude za plast sijena i zapalili ih žive. Djeca su bila trgana iz naručja majki i sestara i pred njihovim očima zaklana. Jednom starcu su odrali čitavu kožu, rasjekli ga, izvadili mu srce i dali ga psu da jede. Jedan seljak je išao po selu i leševima ubijenih žrtava rezao žile po nogama, kako se ne bi mogli ponovo dići, ako su još živi. Krvnici su u džepovima ubijenih tražili komade šećera natopljenog krvlju, kojeg su kasnije jeli…
Kad je osvanuo novi dan, pokolj je već bio završen. Tokom krvave šahovićke noći, sa 9. na 10. novembar, ubijeno je najmanje 600 Bošnjaka iz Šahovića. Oni koji su uspjeli pobjeći te noći, nikad se više nisu vratili. Sva zemlja im je oteta i podijeljena zločincima, koje je država nagradila za ovaj zločin.
Šahovići su kasnije preimenovani u Tomaševo kako bi se izbrisao i svaki trag postojanja Bošnjaka na ovom prostoru. Od 1924. godine tu više nema muslimana. Potomke zločinaca iz 1924. godine, i 100 godina poslije prati prokletstvo, tu više skoro da nema djece, slabo rađa i voće i povrće, a mnogi svjedoče da sa mjesta nekadašnje šahovićke džamije i sad noću ponekad čuju glas sličan ezanu…