Subota, 15. juli 1995. godine počela je sa zakopavanjem više hiljada bošnjačkih leševa, ljudi koji su ubijeni u posljednja 24 sata u Orahovcu i Petkovcima. U trenucima dok je trajalo kopanje masovnih grobnica za ubijene srebreničke Bošnjake, u Beogradu su trajali pregovori između Ratka Mladića i predstavnika međunarodne zajednice koji su rezultirali sporazumom. Sporazum je predviđao dozvolu holandskom bataljonu da napusti svoju bazu u Potočarima, a zauzvrat bi se srpska okupacija Srebrenice u potpunosti priznala.
15. jula je po prvi put došlo do direktnog okršaja između jedinica Armije Republike Bosne i Hercegovine i tzv. VRS prilikom proboja prema Tuzli, jer se kolona približavala slobodnoj teritoriji prolazeći pored Zvornika. U to vrijeme, Zvornik je bio skoro pa nezaštićen, jer su skoro svi srpski vojnici iz Zvorničke brigade bili angažovani na zadacima vezanim za strijeljanje srebreničkih Bošnjaka. Komandant brigade, Vinko Pandurević, tražio je pojačanje iz susjednih gradova, ali ga nije dobio. Iz tog razloga, u Zvorniku je tih dana vladala panika. Pojačanje u ljudstvu je tražio i Ljubiša Beara, jedan od čelnika tzv. VRS koji je bio glavni koordinator masovnih egzekucija bošnjačkih muškaraca i dječaka iz Srebrenice.
Za 15. juli 1995. godine je planirano strijeljanje oko 1000 bošnjačkih muškaraca i dječaka koji su transportovani i zatvoreni u školi u mjestu Roćević kod Zvornika. Bilo je određenih problema pri organizaciji ove egzekucije, jer je jedan komandant bataljona navodno određeno vrijeme odbijao sudjelovati u egzekucijama, ali je nakon što mu je objašnjeno da naredba dolazi sa vrha, i on zajedno sa vojnicima postao saučesnikom u ubijanju oko 1000 Bošnjaka. Strijeljanje je obavljeno u Kozluku, gdje su zarobljenici dovoženi kamionima. Bilo bi im naređeno da skoče u već pripremljenu jamu, nakon čega bi unakrsnom vatrom bili ubijeni na licu mjesta. Vojnici su bili maskiranih lica i dolazili su iz različitih jedinica. Nažalost, niti jedan bošnjački zarobljenik nije preživio tog dana, pa sve dostupne informacije dolaze iz redova izvršilaca genocida.
Strijeljanje je počelo u poslijepodnevnim, a trajalo je sve do večernjih sati. Tijela su nakon toga zakopana u jednu veliku masovnu grobnicu, a istovremeno su počele pripreme za posljednji dan masovnih egzekucija, 16. juli 1995. godine…
