JNA je još od 5. aprila 1992. godine Sarajevo držala pod opsadom. Ipak u prvim sedmicama opsade nije bilo značajnijih pokušaja da se grad definitivno okupira. Početkom maja 1992. godine, i u samom gradu se nalazio značajan broj jedinica JNA, koje su bile smještene u kasarni “Maršal Tito”, komandi JNA na Bistriku, u Vojnoj bolnici itd. Komandant JNA bio je general Milutin Kukanjac koji se nalazio u komandi na Bistriku.
Sve je počelo oko podne 2. maja 1992. godine, kada je na pregovorima u Domu Armije, potpukovnik JNA Bogoje Božinovski ubio Asafa Hadžića, jednog od prvih organizatora odbrane Sarajeva. Došlo je do vatrenog okršaja, nakon kojeg su se vojnici JNA predali braniocima grada. General Kukanjac je tada naredio elitnoj jedinici na čelu sa Markom Labudovićem da iz Vojne bolnice krene prema Skenderiji, odnosno Predsjedništvu.
Kada su oklopna vozila stigla na Skenderiju, tamo su zatekli branioce grada koji su im prepriječili put. Vojnici JNA bili su odlučni nastaviti dalje pa su krenuli u proboj barikada. Međutim, iznenađenje je nastupilo kada je Nusret Šišić zvani Dedo, sa improvizovanom protivoklopnom napravom, napravljenom od vodovodne cijevi pogodio jedno oklopno vozilo i uništio ga. Tada je počela pješadijska borba, u kojoj je jedinica JNA poražena, a Labudović teško ranjen, nakon čega je i preminuo.
Shvativši da ovaj prvi napad nije uspio, Kukanjac naređuje jednoj tenkovskoj posadi da preko Vrbanjskog mosta krene prema centru grada, a drugoj brojnijoj jedinici sastavljenoj od oklopnih vozila da pređe Miljacku i ponovo napadne Predsjedništvo kod Skenderije. Obje jedinice su uspješno savladane, protivoklopnim raketama i Molotovljevim koktelima.
Pukovnik Milan Šuput, komandant specijalnih jedinica JNA (Niški specijalci), tada iz komande na Bistriku lično kreće da zauzme Predsjedništvo. Prešavši Miljacku na Čobaniji, sa uposlenicima odanim SDS-u, zapalio je zgradu sarajevske Pošte, nakon čega je grad ostao bez telefonskih veza. Ipak, i ova grupa je zaustavljena, ali se predala tek 3. maja 1992. godine.
Dok su trajale borbe za Sarajevo, JNA je na sarajevskom aerodromu otela Predsjednika Republike Bosne i Hercegovine, Aliju Izetbegovića, koji se upravo 2. maja u Sarajevo vraćao sa lisabonskih mirovnih pregovora. Kao odgovor na taj čin, branioci Sarajeva su opkolili generala Kukanjca na Bistriku. Uslijedili su pregovori o razmjeni Izetbegovića i Kukanjca. U odsustvu Izetbegovića, u Sarajevu se pojavio Fikret Abdić, spreman da proglasi državni udar.
Ipak, u međuvremenu je Izetbegović uspio ostvariti kontakt sa Predsjedništvom, pa je državni udar propao. Prema dogovoru o razmjeni, general Kukanjac je imao pravo napustiti Sarajevo sa nekoliko saradnika i sa ličnim naoružanjem, dok se status ostalih vojnika JNA trebao rješavati kasnije. Međutim, vojnici JNA su odlučili prekršiti sporazum i samoinicijativno svi skupa krenuti za Kukanjcem, a pri tome su ponijeli i svo naoružanje koje su mogli ponijeti, što je na kraju dovelo do incidenta u Dobrovoljačkoj ulici kada je ubijeno nekoliko vojnika JNA prilikom povlačenja iz grada.
Srpski agresor je tog dana bio udaljen 150m od svog cilja: Predsjedništva Republike. Nikada se više neće ni približiti ovom cilju. U bitci za Sarajevo, poginulo je 35 agresorskih vojnika, a preko 200 ih je zarobljeno.