U četvrtak, 6. jula 1995. godine, u 3 sata ujutro, pripadnici tzv. VRS su ispalili 5 granata na prostor ispred UN baze u Potočarima. Ove granate bile su upozorenje snagama UNPROFOR-a da ih imaju na nišanu i da dobro paze šta rade. Sat vremena kasnije, tzv. VRS je počela sa granatiranjem UN zone Srebrenica. Ovo je bilo najveće granatiranje Srebrenice još od primirja 1993. godine. Operacija “Krivaja 95” je počela.

Ramiz Bećirović, koji se kao zamjenik Nasera Orića nalazio na čelu snaga Armije Republike Bosne i Hercegovine u Srebrenici, tražio je od potpukovnika Toma Karremansa (komandanta holandskog bataljona) da njegovi vojnici uzvrate vatrom prema položajima bosanskih Srba, a da njegovim vojnicima vrate svo naoružanje koje im je oduzeto tokom procesa demilitarizacije. Potpukovnik Karremans je to odbio.

Granatiranje je trajalo tokom cijelog dana, otprilike svake 3-4 minute po jedna granata. Istog dana, srpske snage su napale osmatrački punkt UNPROFOR-a, OP “F”. Potpukovnik Karremans je tražio od svoje komande pokretanje zračnih udara protiv srpskih snaga, međutim, njegov zahtjev je odbijen.

Postupak pokretanja NATO bombardovanja bio je isuviše komplikovan. Naime, procedura je sljedeća: komandant holandskog bataljona upućuje zahtjev za zračne udare, zatim zahtjev odobrava komanda UNPROFOR-a za sjeveroistočnu Bosnu u Tuzli, zatim centrala UNPROFOR-a za BiH u Sarajevu, zatim glavna komanda UNPROFOR-a za bivšu Jugoslaviju u Zagrebu, a sve će biti gotovo tek onda kada zahtjev odobre i izaslanik generalnog sekretara UN za bivšu Jugoslaviju i komandant NATO sektora Jug u Italiji. Dakle, zahtjev je morao proći kroz čak 6 nivoa, što je, čak i u slučaju da su svi saglasni, trajalo satima. Međutim, kako će se pokazati u narednim danima, nikada nije postojala saglasnost svih sudionika da se pomogne Srebrenici.

Dok je 6. jula nad Srebrenicom padala još jedna neizvjesna noć, u New Yorku se održavao sastanak zemalja koje imaju svoje vojnike u misiji UNPROFOR-a. Raspravljalo se o brojnim temama, međutim, o Srebrenici nije bilo ni riječi. Za vrh svjetske diplomatije, 6. juli je bio jedan običan mirni dan…

Share.
Exit mobile version