U subotu, 8. jula 1995. godine, tzv. VRS je pokrenula opći napad na osmatrački punkt “F” južno od grada Srebrenice. Borci Armije Republike Bosne i Hercegovine su već treći dan, iako skoro nenaoružani, odbijali pješadijske napade tzv. VRS. Bošnjaci su očekivali da će Holanđani uzvratiti vatru prema srpskim vojnicima koji ih gađaju, međutim, oni su se jednostavno sakrili u bunker i čekali da Srbi prekinu napad. U međuvremenu su srpski tenkovi počeli direktno gađati osmatrački punkt “F”. Kako Holanđani nisu pružali nikakav otpor, srpski vojnici su jednostavno došli i razoružali ih.
Potpukovnik Karremans je tada zatražio zračne udare, za što je dobio odobrenje od komande u Tuzli i Sarajevu, ali je komanda u Zagrebu odbacila zahtjev. Komandu u Zagrebu vodio je upravo general Bernard Janvier koji je, pretpostavlja se, mjesec dana ranije sklopio dogovor sa Ratkom Mladićem. NATO avioni tako nisu mogli djelovati, pa je OP “F” pao u srpske ruke.
Poraženi holandski vojnici su se transporterom uputili u Srebrenicu. Međutim, na putu ih je dočekala bijesna masa bošnjačkog stanovništva koja im nije željela dozvoliti povlačenje sa bojnog polja. Kada su vidjeli da su ih zaustavili obični civili bez protivoklopnog naoružanja, Holanđani su sa transporterom dodali gas i pokušali se silom probiti kroz postavljene barikade. Međutim, kada je vozilo pokrenuto, jedan od Bošnjaka je iz puške ili ručnom bombom ranio jednog od holandskih vojnika koji je upravo zatvarao krov transportera. Radilo se o vojniku Ravivu van Rensenu koji je istog dana preminuo od posljedica ranjavanja. Raviv je bio prva i jedina žrtva holandskog bataljona u Srebrenici.
Kada su Holanđani saznali za sudbinu svog vojnika, od tog trenutka su se skoro u potpunosti stavili u službu srpskog agresora. Naime, u narednim agresorskim napadima na osmatračke punktove UNPROFOR-a, Holanđani su se predavali i tražili su da idu zajedno sa srpskom vojskom, odnosno da se ne vraćaju u Srebrenicu.
Kada su pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine ponudili Holanđanima da im predaju samo oružje, a da će im zauzvrat dozvoliti povlačenje u Srebrenicu, oni su to odbili, čekajući srpske vojnike da dođu kako bi se njima predali zajedno sa svim naoružanjem. Sve što su Holanđani pokušali bilo je dogovaranje neke vrste pregovora između dvije zaraćene strane, međutim, srpska strana nije više bila zainteresovana ni za kakav dogovor.
Nakon 3 dana borbi, jedinice tzv. VRS su se probile jedan kilometar u dubinu enklave, a kada je postalo očigledno da Holanđani nemaju namjeru pružiti bilo kakav otpor, odlučili su nastaviti dalje sa svojom operacijom. 8. jula se u Ženevi održava još jedan sastanak visokih svjetskih delegacija na temu dešavanja u bivšoj Jugoslaviji, međutim, navodno, Srebrenica ponovo nije ni spomenuta. Bošnjacima Srebrenice ostalo je još samo da samostalno pokušaju odbraniti enklavu, iako su šanse za takvo nešto iz dana u dan bile sve manje i manje…
