Amir Husukić iz mjesta Straište kod Maglaja je rođen 1979. godine. Amir je imao samo 13 godina kada je počela agresija na RBiH. Maglaj je bio jedan od ključnih srpskih ratnih ciljeva tokom 1992. godine. Amir je vjerovatno bio premlad da bi to shvatio. Ipak, on dječak od 13 godina, odlučio je priključiti se Armiji RBiH zajedno sa starijom sestrom.
21. septembra 1992. godine, krenula je velika srpska ofanziva na Maglaj, o okviru operacije “Bosna '92”, u Maglaju poznata kao “Septembarska ofanziva”. Operacija je počela masovnim granatiranjem, a do njenog završetka će na maglajsku slobodnu teritoriju biti ispaljeno oko 10 000 granata različitog kalibra. Skoro 5 000 srpskih vojnika danonoćno napada ovaj grad na rijeci Bosni. Iako je odbrana veoma uporna, agresor uspijeva ovladati nekim naseljima.
Između ostalih, 21. septembra 1992. godine, srpski agresor je okupirao Straište. Tog dana je poginuo i 13-godišnji Amir Husukić, a njegova sestra je uspjela pobjeći na slobodnu teritoriju.
Amir je bio najmlađi od 95 maglajskih boraca, heroja, koji su u septembru 1992. godine uspjeli zaustaviti ofanzivu srpskog agresora. Agresor je tih dana izgubio 123 vojnika.
Amirovo tijelo nije vraćeno porodici. Godinama je porodica tragala za njegovim kostima. DNK analiza je dala uspješne rezultate 2007. godine, nakon čega je njegovo tijelo identifikovano. Plavokosi dječak je poginuo u majici i patikama. Kada su njegovu majku Rasemu godinama kasnije upitali šta bi poručila, kazala je: “Neka nam ne zaborave djecu…”