Na putu spajanja “svih srpskih zemalja” od početka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu stajao je V korpus ARBiH i kako je to zločinac Mladić rekao, njegova kičma, 505. bužimska brigada sa komandantom Izetom Nanićem. Nakon što su slomili Prvu autonomiju tokom ljeta 1994. godine, Bužimljani su se suočili sa do tada najvećom ofanzivom srpske vojske u ovom dijelu naše domovine.
Operaciju “Breza ‘94” je isplanirao, organizovao i vodio lično Ratko Mladić. Sa skoro 15 000 vojnika koji su dolazili iz različitih dijelova BiH, Mladić je zamislio zauzeti Bužim, potom Cazin i izbiti pravo u Bihać. Na sastanku neposredno pred napad, Mladić je svojim oficirima kazao:
“Ovo je operacija svih vijekova od kako su Turci došli na ove prostore. Ovo je šansa da se Turcima odužimo za sva zla i krv iz prethodnog perioda!”
5. septembra 1994. godine, Mladić je zapalio nebo nad Bosanskom Krajinom. Sa tenkovima, transporterima, haubicama, raketnim lanserima, helikopterima, pa i bojnim otrovima, počeo je napad na bužimsku i bosanskokrupsku brigadu ARBiH. Od granatiranja ginu desetine civila po krajiškim gradovima i selima. Napad traje danima, ali srpski agresor ne napreduje ni milimetra. Mladić bijesni i govori svojim komandantima da mu se ne javljaju dok linije bužimske brigade ne padnu. Ali odlučnost krajiških gazija svjesnih da samo oni stoje između krvožedne srpske vojske i bošnjačkog naroda Krajine ne jenjava.
Međutim, borbe traju danima i višestruko brojniji neprijatelj računa da će oružanom superiornošću i umaranjem naših snaga ipak ostvariti svoj cilj. Srpsku vojsku na bužimskom ratištu vode 3 generala, 12 pukovnika, 10 potpukovnika i više od 20 majora. Sa druge strane je komandant Nanić sa ukupno dvojicom majora. U takvoj situaciji, Bužimljani se odlučuju za iznenadni kontraudar na pravcu kojeg agresor nije očekivao.
12. septembra 1994. godine, nekoliko stotina vojnika ARBiH probija se iza srpskih linija i iznenadno napada agresora s leđa u trenutku dok on skoro probija linije odbrane ARBiH. Zavladala je panika i rasulo u srpskim redovima, koje se i pojačalo kada se pročulo da je ranjen i sam Mladić. Mladić je odmah pobjegao sa bojnog polja, ostavivši iza sebe džip sa svom vojnom dokumentacijom.
Tog dana je na ratištu izginulo 80 srpskih vojnika, a operacija “Breza '94” u kojoj je prema Mladićevim riječima učestvovalo “sve najbolje što srpstvo ima” okončana je njihovim potpunim porazom. Zarobljene su velike količine oružja i municije, a Bužimljani su još više od godinu dana pružali herojski otpor srpskom agresoru, ušavši u legendu.